Gledate li filmove na osnovu filmskih plakata? Upravo su filmski plakati zaslužni za moj prvi „svjesni“ susret s europskim filmovima. Za vrijeme 24. Sarajevo film festivala održana je izložba „Umjetnost filmskog plakata“ na kojoj sam uslikala par plakata koji su mi se učinili zanimljivim. Spremila sam ih na watchlistu, bez prevelikih očekivanja. Plakat filma The Hunt sam izabrala zbog pogleda na plakatu, koji je bilo nemoguće izbjeći. Fotografija je moj drugi hobi, posebno volim crno bijele fotografije, zbog čega je moj drugi izbor bio film Ida. Za kraj sam izabrala plakat koji mi se činio najmanje privlačan, zbog kolaža od kojeg se sastojao, jer volim dati priliku stvarima koje me na prvi trenutak ne oduševe. Ta tri filma vam preporučujem ovaj petak. Mene su neopisivo dirnuli, pa čak i potresli.
The Hunt / Lov (2012)
Originalni naslov: Das Leben der Anderen
IMDB: 8.4/10 Rotten Tomatoes 92% Letterboxd 4.1/5
Lov je danski film čija priča prati usamljenog učitelja Lucasa čiji će život biti uništen zbog male nevine laži. Glavnu ulogu utjelovljuje Mads Mikkelsen, portretirajući pristojnog čovjeka koji se bori sa svijetom koji postupa prema njemu nepristojno. Cijeli film nosi svojom glumom te ne iznenađujuće što je za ovaj film dobio nagradu za najboljeg glumca na Cannes film festivalu. Njegovi izrazi lica i postupci govore više od njegovih riječi. Upravo su zbog toga najteže scene one u kojima skoro ništa ne progovori (scena u crkvi i scena u trgovini). Vjerojatno ste navikli gledati Mads-a u izrazito hladnim ulogama (Casino Royale, serija Hannibal), dok ovdje susrećemo Madsa u drugom izdanju, jako toplom i bliskom gledatelju. Ulazi vam pod kožu i imate potrebu da ga zaštitite, da se borite umjesto njega. Iako je izuzetno težak, preporučila bih ga kao obavezno filmsko štivo. Ovo je jedan od filmova koji mijenjaju pogled na međuljudske odnose i koji vam daje mogućnost da osjetite pravu moć filma.
Ida (2013)
IMDB: 7.4/10 Rotten Tomatoes 96% Letterboxd 3.9/5
Ida je film za koji je Pavel Pawlikowski dobio Oskara za najbolji strani film. To je ujedno i prvi poljski film koji je dobio Oskara. Priča prati mladu ženu koja se sprema polagati zavjete za katoličku časnu sestru, te prije zavjeta dobiva zadatak da otkrije više o svojoj obitelji i prošlosti. S tetkom komunistkinjom, jedinom preživjelom rođakinjom, kreće na put kako bi saznala više o svojoj prošlosti i pronašla svoj identitet. Sve u ovom filmu je jednostavno predivno. Remek djelo. Film je sniman u crno bijelom 4:3 formatu, minimalistički. Kadrovi su pažljivo birani, pa ako volite fotografiju ovo je nezaobilazno umjetničko djelo.
Jedna od najljepših filmskih scena za mene je scena s Idinom tetkom dok sluša simfoniju Jupiter od Mozarta. Film nije za široku publiku, nego za filmoljupce koji traže „ono više“ od filma. Radnja je spora i puno više toga se događa između redova nego što je vidljivo. Pavel je za ovaj film imao poteškoća u pronalaženju glavne glumice, dok mu prijateljica nije pokazala djevojku koju je vidjela u kafiću u Varšavi i nagovorila je na audiciju. Moguće je da upravo zbog toga nikad nećemo do kraja moći doprijeti do njenog lika, već će nam biti daleka i misteriozna.
The Lives of others / Životi drugih (2006)
Originalni naslov: Das Leben der Anderen
IMDB: 8.4/10 Rotten Tomatoes 92% Letterboxd 4.1/5
Radnja ovog filma se događa u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj kada je postojala tajna i hladnokrvna policija pod nazivom STASI. Početna scena, u kojoj iskusni STASI službenik Greg prepričava ispitivanje osumnjičenog učenicima, ima caching moment pogotovo ako volite kriminalističke filmove. Od tada ulazimo u njegov hladni samotnjački život bez imalo empatije. Njegov život dobiva novu rutinu kada dobiva zadatak prisluškivati tridesetogodišnjeg njemačkog scenarista Georga Dreymana (Sebastian Koch) i njegovu ljubavnicu. Sve scene u cijelom filmu su hladne, mračne, obojene sivim bojama, osim Georga stana. Time je josš više naglašena razlika između života ispunjenog slobodom, umjetnosti i ljubavi od života pod režimom koji ih okružuje. Greg-a mijenja ono što sluša svaki dan i ubrzo njegov zadatak postane drugačiji. Čin ovog čovjeka je prevelik – skriveno dobro djelo bez ikakve koristi. Film je pun preokreta i cijelo vrijeme drži pažnju gledatelja. Postigao je ogromnu gledanost u Njemačkoj, gdje su škole išle kolektivno pa čak i njemački parlament na projekcije. Nakon toga su krenule brojne nagrade u Europi, a kruna svega je bio Oskar za najbolji strani film. Film također preporučujem svima kao obavezno filmsko štivo. Vrlo je vjerojatno da će se i vama, kao i meni, naći na listi najboljih filmova koje ste pogledali.
p.s. Ako netko želi pogledati koji su filmovi bili na izložbi „Umjetnost filmskog plakata“ može pogledati na sljedećem linku. Koju god nasumičnu tehniku biranja filma s ove liste izaberete nećete pogriješiti. Riječ je o izvanrednim europskim filmovima.
2 comments
Duže vrijeme tražim kvalitetne preporuke za filmove, ovo mi izgleda kao odlična prilika da si počnem slagati listu.
Svaka čast na ideji, samo naprijed!
Hvalaaa 😀