Ovaj tekst sadrži spojlere.
Svestan toga da snima film za platformu Netfliks, na kojoj svako može jednostavnim klikom da isključi film u bilo kom trenutku, reditelj Romain Gavras iskoristio je svoje iskustvo reditelja muzičkih spotova (No church in the wild -Kanye West, Jay Z; Bad Girls- M.I.A; Born to be free – M.I.A) i snimio uvodnu spektakl sekvencu filma Athena.
Prethodni filmovi Romaina Gavrasa su komedije ’Our day will come’ (2010.) i ’The world is yours’ (2015). Snimio je i dokumentarni film o elektronskoj muzičkoj sceni ’A Cross The Universe’ (2008) koji je potvrdio njegov fokus prevashodno na savremenu muzičku scenu. Međutim, za razliku od Romainovog oca, reditelja političkih filmova Coste Gavrasa (Z, 1969, State of Siege, 1972) , Romain ne uspeva da odmakne od senzacionalizma i romantizacije rata između potlačenih i opresora.
Jedan od scenarista filma Ladj Ly režirao je i pisao film Les Miséables , 2015. u kom tretira temu policijske brutalnosti nad rasnim manjinama u Parizu. Osim što je živeo u getu Ladj Ly je snimao i dokumentarne kratke filmove o sukobima s policijom, te je upućen u temu iz njene srži. Film La haine, 1997. nas takođe uvodi u svet beznadežne omladine odrasle u francuskom getu u kojem je zajednica jedino za šta se mogu držati. Athena ambiciozno počinje s pričanjem priče na ovu temu međutim u tome ne uspeva, forma guta sadržaj koji nije dovoljno hrabar i ostavlja publiku praznih ruku.
Policijska stanica. Abdel, u vojničkoj uniformi, drži govor o ubistvu svog trinaestogodišnjeg brata od strane policijskih oficira. Zahteva njihova imena. Kamera se pomera ka grupi mladih ljudi čija su lica prekrivena crnim kapuljačama. Kamera se zaustavlja na licu mladog Karima. Brzinom svetlosti molotovljev koktel završava na ulazu u policijsku stanicu i nastaje pometnja. Abdul prilazi Karimu kako bi ga smirio, saznajemo da su braća. Sledi fantastično koreografisana akcija u kojoj grupa mladih ljudi uništava stanicu, nalazi sef s imenima policajaca i stavlja ga u gepek policijskog auta. Oni se odvoze u njemu i dok viču parolu ’Sada smo mi policija!’ voze se autoputem mašući francuskom zastavom. Sve se dešava jako brzo i koreografija je precizno ispraćena s fokusom na Karimovom izrazu lica. Jasno nam je da je u pitanju priča o osveti. Karim će uraditi sve što je u njegovoj moći kako bi pronašao imena policajaca koji su mu ubili brata. Početak obećava spektakl kako u režiji tako i u ideji.
Dramaturški precizna struktura nalik na grčku tragediju – jedinstvo mesta (policijska stanica i okrug Athena), jedinstvo vremena (jedna noć) kao i tragedija koja pogađa sva četiri brata s četiri različite strane ovog rata, čini okosnicu ove priče o osveti. Abdul – predstavnik desne ruke sistema za koji radi, Karim – mladi pobunjenik, Moktar – diler droge koji je okrenut ličnim interesima i mladi Idir čije ubistvo je inicijalni momenat koji je okidač za rat koji kreće da kulja, četiri su brata između kojih se dešava sukob na ličnom planu. Na socijalnom planu sukob se dešava između sistema i potlačenih ljudi muslimanske veroispovesti koji žive u okrugu Athena. Kroz sukob Abdula i Karima predstavljen je i socijalni sukob kao i tema filma.
Kidnapovani mladi i uplašeni policajac Jerome s nalakiranim noktima koji pokazuju da ima ćerke kod kuće služi kao humanizacija policije. Njegovim likom dobija se na realističnosti i razbija se mistifikacija ljudi pod oklopima. Međutim potencijal ovog lika i prilika za produbljivanje ove teme reditelju klizi iz ruku.
Scene sukoba policije i grupe pobunjenih mladih ljudi prikazane su koreografski tako da podsećaju na rimske vojne pohode. Taj nivo stilizacije zaglušuje težinu problema koji je doživeo kulminaciju i ceo film uvija u svetlucavu foliju nedostižnu pravih ljudi od krvi i mesa.
Ritam filma je jasno zadat uvodnom sekvencom i ne posustaje tokom filma. Najavljen je rat i kamera prati Karima spremnog na sve, kome se u očima vide bes i tuga. Ritam usporava i prizemljuje se u emotivnoj sceni u kojoj Karim stoji u Idirovoj sobi i posmatra njegov krevet u kome je spavao.
Pitanje je da li možemo film gledati odvojeno od teme o kojoj govori? S obzirom na to da film govori o aktuelnoj temi i koristi je kao pozadinu za glavni zaplet i sukob, neizbežno je to da utiče na mišljenje o filmu.
Ekstremista koji živi u okrugu Athena uveden je kao lik koji će presuditi celom okrugu tako što će ga razneti u trenutku kada su policajci u zgradama. Ovaj kraj može se tretirati kao prikaz posledica ugnjetavanja manjina, ekstremista nastaje kao odgovor na ugnjetavanje, teror i rasizam, njegov postupak je jauk za slobodom.
Nakon toga retroaktivno vidimo ubistvo Idira. Policajci skidaju uniforme i bacaju ih u vatru. Prikazuje se tetovaža na vratu jednog od njih. Tetovaža jeste simbol ekstremista desničarske organizacije koja je taj zločin učinila iz mržnje. Obe završne scene izgledaju kao da pripadaju nekom drugom filmu.
Film je do samog kraja pratio jednu liniju narativa i ubacivanjem dva spoljna motiva za razrešenje film slabi u svojoj snazi. Poruka koju nosi je da ’policija nije tako strašna’ i da ima i gorih stvari. Međutim time se potpuno zanemaruje sistematski teror koji ljudi s najviših pozicija moć sprovode kroz svoje telo- policiju. Pravi zločinac je nevidljiv i vrši teror dugo i temeljno. Ovakvim krajem njegovo postojanje se negira.
Film o ljudima koji su izgubili poverenje u sistem koji je okrenut protiv njih ipak zaslužuje iskreniji pristup. U nekim momentima potresno, vizuelno očaravajuće i dramaturški precizno, ovo dugometražno ostvarenje ne uspeva da do kraja ispriča priču koju je bučno započeo. Film može izazvati kontraefekat i samo potvrditi sve informacije koje nam mejnstrim mediji pružaju, što umanjuje njegovu umetničku vrednost. Kukavičko povlačenje u trenutku kada bi trebalo da se kaže istina čini da film ne uspeva da komunicira sa publikom. Emotivno previranje, tuga i očaj mladog Karima daju filmu univerzalnu nit za koju je publika primorana da se drži iako je ta nit stavljena u drugi plan. On strada od strane policijskog pištolja i predstavlja upozorenje na požar iz kog ljudi pokušavaju da beže iako je nade malo.