Charlie Simms (Chris O’Donnell) je student na Bairdu te dolazi iz siromašne obitelji. Želeći zaraditi dodatni novac kako bi otputovao kući kod svojih za Božić, odluči se potražiti posao. U oglasu pronađe posao, a to je čuvanje umirovljenog pukovnika Franka Sladea (Al Pacino) koji je slijep. Tu počinje njihovo upoznavanje te iznenadni put u New York.
…
Nakon što tri studenta naprave podvalu ravnatelju Bairda, dvojica koji su vidjeli podvalu (Charlie i George), bivaju izvedeni pred disciplinsku komisiju koju predvodi g. Trask. George se tu pojavi s ocem, a Charlie sam. Ali uskoro se pojavljuje pukovnik Frank Slade te održi govor.
- G. Simms, skrivate istinu i usto ste lažljivac.
- Ali ne i cinkaroš.
- Ispričavam se?
- Ovo je hrpetina sranja!
- Pripazite na izražavanje, g. Slade. Nalazite se u Bairdu, ne u vojarni. G. Simms dat ću vam
još jednu priliku da odgovorite. - G. Simms je ne žali. Ne želi biti označen kao “čovjek dostojan Bairda.” Što je to? Kakvo je
vaše geslo? “Momci, cinkajte kolege, spasite svoju kožu, manje od toga i spalit ćemo vas
na lomači?” Pa gospodo, kad govna lete, neki bježe, a neki ostaju. Charlie ovdje
dočekuje vatru, a George se skriva u tatinom džepu. A što vi radite? Nagradit ćete
Georgea i uništiti Charlieja. - Jeste li završili, g. Slade?
- Ne, tek se zagrijavam. Ne znam tko je išao u ovu školu. William Howard Taft, William
Jennings Bryant, William Tell, svejedno. Njihov duh je mrtav, ako su ga uopće imali.
Nestao je. Ovdje pravite brod pun štakora, plovilo morskih cinkaroša. Ako mislite da ove
ribice pripremate za muževnost, bolje opet promislite jer ja kažem da baš ubijate duh za
koji ova škola tvrdi da ga usađuje. Kakva prevara. Kakav to šou danas pravite? Jedina
časna osoba ovdje, sjedi upravo pored mene. Duša ovog momka je netaknuta. Nije na
prodaju. Znate li kako to znam? Netko od ovdje prisutnih, ne kažem tko, htio ju je kupiti.
Charlie je nije htio prodati. - Gospodine, prevršili ste mjeru.
- Pokazat ću vam što znači prevršiti mjeru. Vi ne znate što to znači, g. Trask. Pokazao bih
vam, ali sam prestart, preumoran i slijep. Da sam čovjek kakav sam bio prije pet godina
došao bih ovamo s bacačem plamena! Prevršio mjeru? S kime mislite da razgovarate?
Nisam ja od jučer, znate? Nekoć sam mogao vidjeti. I vidio sam. Momke poput ovog,
mlađe od ovih, njihove otkinute ruke, iščupane noge. Ali ništa nije poput pogleda na
amputirani duh. Za to nema proteze. Mislite da šaljete ovog sjajnog pješaka kući u
Oregon s podvinutim repom, ali ja mislim da ubijate njegov duh! Zašto? Zato jer nije čovjek Bairda. Čovjek Bairda. Ako povrijedite ovog momka, bit ćete propalice Bairda, svi skupa. Harry, Jimmy, Trente, gdjegod da ste, jebite se i vi!
- Sjedite, g. Slade!
- Nisam gotov. Dok sam ulazio, čuo sam riječi: “Kolijevka vođa”, pa kad grana pukne
kolijevka će pasti, kao što je pala i ovdje. Pala je. Stvaratelji muškaraca i vođa, pazite
kakve vođe stvarate ovdje. Ne znam je li Charliejeva šutnja ispravna ili pogrešna. Nisam
ni sudac niti porota, ali ovo vam mogu reći. On neće nikoga prodati kako bi sebi kupio
budućnost. A to se, prijatelji moji zove karakter. To se zove hrabrost. Od takvih stvari bi
trebalo stvarati vođe. Bio sam na raskrižjima u svom životu. Uvijek sam znao koji je pravi
put. Bez iznimke sam znao, ali ga nikad nisam odabrao. Znate li zašto? Jer je bilo
preteško. Charlie je došao do raskrižja. Izabrao je pravi put. To je pravi put. Put stvoren
od načela koji vode do karaktera. Dopustite mu da nastavi svoje putovanje. Vi u vijeću
držite ovog momka u svojim rukama. Ta je budućnost vrijedna, vjerujte mi. Nemojte je
uništiti. Zaštitite je. Prigrlite je. Jednog ćete se dana njome ponositi, obećavam vam.
Je li ovo dovoljno sladunjavo?