Telma i Luiz je film samospoznaje. Dve naizgled obične žene (Đina Dejvis kao Telma i Suzan Sarandon kao Luiz) odlaze iz malog grada na planinu za vikend, bežeći od svojih svakodnevnih problema s partnerima. Na tom putu upadaju u još veće problem, što dovodi do tranzicije njihovog odnosa, a i njih kao ličnosti. Bačene u muško okruženje konzervativnog juga, one nemaju puno izbora, ili će se potčiniti i ostati, ili će biti nezavisne u svojoj odluci i otići.
Scenaristkinja (Keli Kuri) poznata feministkinja, čiji je ovo prvi film, za koji je dobila i Oskar za najbolji scenario, hrabro se odvažila da svoje protagonistkinje učini nekonvencionalnim u tako konvencionalnoj sredini. One su žene koje svoj podređeni položaj odbacuju, da bi njihov beg postao samosvesni bunt protiv sredine, seksizma i sistema. Reditelj (Ridli Skot je u tom trenutku već bio poznat po filmovima Alien, Blade Runner, Black rain… ali mu je tek ovaj film doneo nominaciju za Oskara. Iako mu snažni ženski likovi nisu nepoznanica, npr. Ripli u Alien-u) oslanja se na poznate naslove žanra drumskog filma: Boni i Klajd najviše, Midnight run, Rain man… ali uspeva da Telmu i Luiz učini jedinstvenom. Iako englez po poreklu, odlično je umeo da u filmu prikaže mentalitet i način života američkog juga. Ne samo kroz likove, već i pejzažno. Počinje i završava se pejzažima planine. Rezovi su brzi, scene su kratke, npr. na početku imamo paralelne situacije u kojima se pocrtava različitost Telme i Luiz. Film prate uglavnom svelte boje, vedro nebo, pustinjski pejzaži i otvoreni putevi. Na njima nema puno vozila, uglavnom su to kamioni. Njihove ulaske u gradove karakteriše noć, tamnije boje, sumaglica i isparenja iz auspuha, takođe dominiraju kamioni. Kao ultimativna simbolika snage i veličine. Muzika u filmu je kantri, sa povremenim prelaskom na rok ili RiB. Muški likovi nisu predstavljeni na pozitivan način, tačnije svi osim policajca Hala, on jedini ostavlja utisak razumne osobe koja želi da pomogne Telmi i Luiz. Derl je oličenje samoljublja i patrijarhata. Džej Di je koristoljubiva varalica, a Džim se odnosi komformistički prema Luiz. Ostali ostavljaju utisak uniformisanosti, obučeni su kao kauboji ili kamiondžije. Reč je o konvencionalnom oblačenju juga, ali celokupna atmosfera i mizanscen stilizovani su tako da ostave utisak snage i mačizma, što odgovara univerzumu koji je stvoren u ovom filmu. Film Telma i Luiz izašao je 1991. god. kada i „Terminator II“ i „Kad jaganjci utihnu“, u oba ova filma ključnu ulogu imaju ženski likovi (Sara Konor i Klaris Starling) ali ono po čemu se Telma i Luiz razlikuju, jeste sloboda i samostalnost, nezavisnost od muškaraca.
Njih dve, iako dobre prijateljice, baš se i ne slažu. No, prilikom samospoznaje i tranzicije njihovih karaktera čini se da sve više razmišljaju isto, dopunjuju jedna drugu, do završne tačke kada misle i delaju kao jedno biće. Osećaju se budno, tj. nikad slobodnije, što krunišu krajem koji su same odabrale. Tom utisku dodaju reditelj i montažer (Tom Nobl), zamrznutim kadrom sa njihovim kabrioletom u vazduhu, da bi potom uz odjavnu špicu pustili delove iz filma u kojima su one nasmejane, zadovoljne i srećne. Čime odlično pocrtava razliku između našeg i filmskog vremena. Jer, što se filmskog vremena tiče, one su još uvek žive.